Jul 11, 2015

J'irai comme un cheval fou (Fernando Arrabal, 1973)


U svom drugom filmu, Fernando Arabal spaja homoseksualnu romansu i satiru modernog društva u vrtoglavu, mizantropski intoniranu avanturu, istovremeno uzvišeno lepu i dozlaboga odvratnu. A njegov "panični" nadrealizam ne štedi nikoga - rezultat smelog eksperimentisanja jeste ikonoklastično, beskompromisno i brutalno iskreno delo.

Obojena cinizmom, priča prati mladog bonvivana Adena Reja (Džordž Šenon) koji, pod optužbom za ubistvo sopstvene majke (Emanuel Riva), beži u pustinju. Na peščanim dinama upoznaje enigmatičnog pustinjaka Marvela (Ačemi Marzuk), čije mistične moći obuhvataju sve od vraćanja vida slepima do pretvaranja dana u noć i obratno. Obostrana fascinacija ujedinjuje dvojicu muškaraca - u početku, njihova ljubav je platonska, da bi u (kanibalističkom) epilogu dostigla status duhovne.

Policijska potera za Adenom potisnuta je u drugi plan, iza tirade o licemerju "civilizovanih" ljudi - epitoma agresije, fanatizma, zagađenja, netolerancije i eksploatacije. Arabalova profana propoved donosi niz metaforičnih i neretko fetišističkih slika, koje svom silom ruše tabue, a među kojima se, kao najprovokativnije, izdvajaju one prouzrokovane edipovskim traumama glavnog junaka. Ništa vas ne može pripremiti za kreativno, smisleno i obuzimajuće ludilo kakvo se u sedmoj umetnosti danas retko sreće, a kojem su 60-ih i 70-ih godina prošlog veka bili skloni autori poput Bunjuela, Felinija, Pazolinija, Hodorovskog ili Makavejeva.

Začinjene iščašenim humorom, uznemirujuće epizode iz poremećenog života Adena Reja prepliću se sa krajnje bizarnim fantazijama, odjecima prošlosti i podsvesti, stvarajući primitivnu tapiseriju, degutantnu koliko i prosvetljujuću. Mukotrpan je proces vraćanja korenima, a još je teže izboriti se sa monstrumima "napretka", pa zato Arabal već u naslovu poručuje: "Hodaću kao ludi konj."

No comments:

Post a Comment