Apr 13, 2015

Дни затмения (Александр Сокуров, 1988)

"Svako od nas ima nevidljiv krug oko sebe i niko nije u stanju da iz istog izađe ni na jedan trenutak."

Kriptičan i žanrovski neodrediv, film Дни затмения (Dani pomračenja) inspirisan je romanom Milijardu godina do kraja sveta braće Strugacki, a usredsređuje se na Dmitrija Maljanova, mladog i ambicioznog doktora, koji je stacioniran u zabačenom i siromašnom turkmenistanskom selu. Njegove pokušaje da se bavi istraživačkim radom osujećuje niz bizarnih događaja, koji ukazuju na prisustvo neke nevidljive sile, a koji bi isto tako mogli da budu i halucinacije usled neumoljive vrućine.

U kombinaciji sa neuhvatljivim narativnim nitima, isprepletenim u ovaploćenje bezizlaznog košmara, magloviti zvučni pejzaži i sumorna fotografija, pretežno u sepija tonovima, stvaraju moćan osećaj beznađa i besmisla, odnosno gustu i tešku atmosferu otuđenosti i obamrlosti (duha i društva). Sa svojim manekenskim izgledom, naturščik Aleksej Ananišnov (koji će devet godina kasnije tumačiti glavnu ulogu i u oniričnoj drami Majka i sin) pokazao se kao savršen izbor za lik stranca, čiji se pristupi i ideje kose sa primitivnim običajima meštana.

Ograničeni kontakti sa suicidnim susedom - iznurenim intelektualcem, potištenom sestrom, koja ga okrivljuje za to što je ostala usedelica, i paranoičnim prijateljem, koji nosi traume zbog staljinističkog pogroma, Dmitrija dovode u stanje egzistencijalne dezorijentisanosti. A razgovor sa mrtvacem i susret sa misterioznim dečakom (anđelom?), kao i slučaj progutanih igli koje se uopšte ne pojavljuju na rendgenskim snimcima, zbunjuju kako njega, tako i gledaoca. Oronuli kućerci i kamenita pustoš formiraju postapokaliptični ambijent - vrt u kojem cveta ništavilo.

Sokurov režira kao dizajner snova, prikazujući stvarnost iz iščašenog ugla i isporučujući slojevito delo brutalne, ali hipnotišuće lepote.

No comments:

Post a Comment