Jun 20, 2014

Jedné noci v jednom městě (Jan Balej, 2007)


Crna komedija Jedné noci v jednom městě donosi niz apsurdnih i nadrealističkih parabola, inspirisanih boemskim okrugom Žižkov u Pragu. Kao što se iz naslova može zaključiti, "kratke priče" opisuju (najčešće nepovezane, uvrnute i bizarne) događaje koji se odvijaju tokom jedne noći - ništa manje i ništa više. Ali delotvorno.

Prvo poglavlje prati, blaže rečeno, neobične hobije stanara oronule stambene zgrade. Drugo izlazi iz zadatog vremenskog okvira i kroz četiri godišnja doba prikazuje iskreno prijateljstvo i dobrosusedske odnose između drveta i ribe, uključujući njihovu zajedničku proslavu Božića. U trećem upoznajemo uličnog harmonikaša bez sluha i saznajemo šta se dogodilo sa Van Goghovim uvetom; četvrto nas odvodi u kafanu duhova, a peto na halucinogenu vožnju sa dvojicom pijanica.

Od cirkuske predstave sa mrtvim insektima, preko šmrkanja kokaina pomešanog sa mravima, pa sve do napada džinovske dojke, Balej se silno zabavlja sa svojim deformisanim, ali sjajno izrađenim marionetama, demonstrirajući iščašen smisao za humor na svakom koraku. Epizodičnu strukturu (ne)narativa izgrađuje od grotesknih vizuelnih kompozicija prljavih boja i tekstura, i ugledajući se na mračnu bajku Krysař zemljaka Jiříja Barte, dijaloge zamenjuje mumlanjem. Da bi svaki kadar učinio fotografijom vrednom pamćenja angažuje Miloslava Špálu, koji je sa čuvenim Švankmajerom sarađivao na Tma/Svetlo/Tma i Spiklenci slasti, dok mu Tadeáš Věrčák pruža muzičku podršku ćudljivim skorom. Bilo da su ušuškane u dražesne, mistične ili sablasne instrumentale, njegove vizije s kraja pameti dovode u stanje blisko hipnozi... ili ludilu?

Ima li rediteljeva delirična igra ikakvog smisla ili je posredi eksperiment za proveru gledaočevog praga izdržljivosti prestaje da bude važno već na večeri u domu obožavatelja magarca. Ostaje nam samo da nagađamo da li se ovim fragmentiranim košmarom podsmeva ljudskoj izopačenosti, otkriva tajne koje nikome ne bismo poverili ili daje komentar na posrnulo društvo. Na ovakve pretpostavke navodi nas nakaznim licima blede sivkasto-zelenkaste kože - uznemirujućim karikaturama koje, hteli to da priznamo ili ne, nosimo pod varljivim maskama.

No comments:

Post a Comment