May 19, 2013

Les contes de la nuit (Michel Ocelot, 2011)

Le Loup-garou
 Tijean et la belle-sans-connaître

Fantastični omnibus Les contes de la nuit (Noćne priče), premijerno prikazan na 61. Berlinalu, još jedan je jasan pokazatelj Ocelotove naklonosti prema ostvarenjima nemačke animatorke Lotte Reiniger. Predstavlja kompilaciju pet redigovanih epizoda serijala Dragons et princesses (2010) i jedne nove, La fille-biche et le fils de l'architecte (Devojka-košuta i sin arhitekte), koja je sačuvana za sam kraj.

Šest kratkih i jednostavnih, ali brižljivo osmišljenih priča inspirisano je narodnim predanjima iz različitih perioda i sa različitih krajeva sveta, od drevnog Meksika, preko Afrike, Tibeta i Karipskih ostrva, do renesansne Burgundije. U napuštenom pozorištu, okruženom višespratnicama, tumači ih neimenovani mladi par entuzijasta u dogovoru sa iskusnim kinooperaterom Théom, dok ostali odlaze na počinak. Pre izvođenja svake "predstave", oni konsultuju obimnu literaturu, a uz pomoć kompjuterizovanih mašina dolaze do kostima i scenografije.

 L'élue de la ville d'or
Le garçon tam-tam

Snažna posvećenost troje glavnih junaka proporcionalna je autorovoj iskrenosti, opsednutosti bajkama i razumevanju istih, kao i zavidnoj veštini komunikacije sa detetom u gledaocu. Zadržavajući i mračnije elemente izvornog materijala i oslanjajući se na prepoznatljive motive, zajedničke svim kulturama (isceliteljska moć ljubavi, test hrabrosti i večita borba dobra i zla, između ostalih), Ocelot sa neverovatnom lakoćom isporučuje bezvremeni klasik, po maštovitosti vrlo blizak pisaniju braće Grimm, Charlesa Perraulta ili Hansa Christiana Andersena. Kao pripovedača, odnosno žonglera koji, kako sam kaže, loptice preuzima od prethodnika, odlikuju ga blagost, pristojnost, staloženost, prefinjen smisao za humor i preciznost u građenju narativne strukture.

Korišćenjem prednosti savremenih softverskih paketa, kreativni tim iz frejma u frejm demonstrira magični kvalitet tradicionalne animacije. Uprkos odsustvu detalja, digitalne crne siluete verno oživljavaju mitska bića, kraljeve, princeze i konjanike, savršeno podražavajući elegantne pokrete svojih preteča, dok veličanstvene pozadine hipnotišu jarkim bojama i raskošnim teksturama, koje doprinose stvaranju utiska dubine. Šuma pokraj jezera u noći punog meseca, tropska zemlja mrtvih, astečki grad od zlata, trščane kuće posred savane, izlazak sunca nad tibetanskim planinama i objekti u stilu gotske arhitekture oslikani su prelepo, poput vrhunskih umetničkih dela. A da Ocelotove čini budu delotvornije pobrinuli su se harizmatični glumci, koji likovima pozajmljuju glasove, i nežan minimalistički skor Christiana Mairea, rediteljevog stalnog saradnika.

Le garçon qui ne mentait jamais
La fille-biche et le fils de l'architecte

No comments:

Post a Comment