May 18, 2012

The Heart Is What Remains (Alexandra Roxo, 2009)

U trećem, nagrađivanom eksperimentalnom filmu nezavisne fotografkinje i rediteljke Alexandre Roxo ljubav i smrt idu ruku pod ruku. Prvi susret (budućih) ljubavnika odigrava se pod drvetom na groblju, dok ona u beloj haljini leži na travi, držeći jarko crvenu ružu, da bi se, kao u kakvoj bajci, probudila zahvaljujući poljupcu... umrljanim njenom krvlju. Slatki snovi se raspršuju, ustupajući mesto turbulentnoj vezi, koja umire ritualnim spaljivanjem srca na plaži.

Usporeni niz snoviđajnih, simboličnih, poetičnih i erotičnih scena, protkanih nitima grotesknog i sačinjenih od sjajno skrojenih i vešto izmontiranih kadrova, prikazuje snažne emocije koje dvoje protagonista gaje jedno prema drugom (toliko snažne da je u nemilosrdnom ceđenju moralo da strada bar tuce svežih jaja). Atraktivna zrnasta fotografija hipnotišuće lepote u besprekornom je skladu sa ambijentalno-psihodeličnom muzikom, koja stvara začudnu, eteričnu i pomalo mračnu atmosferu, blisku kratkometražnim ostvarenjima Maye Deren. Može se naslutiti i uticaj Davida Lyncha, budući da sekvenca u kojoj se odvija "ubistvo" pokraj zelenog kontejnera deluje kao košmar neke od njegovih junakinja...

No comments:

Post a Comment