Apr 27, 2011

La femme 100 têtes (Eric Duvivier, 1968)

Ovo dvadesetominutno, božanstveno-nenormalno eksperimentalno ostvarenje predstavlja "slobodnu i delimičnu adaptaciju" istoimene knjige kolaža iz 1929. godine, dadaiste i nadrealiste Maxa Ernsta. Može se posmatrati kao niz živih, snoviđajnih i enigmatičnih slika čije značenje ne mora nužno da vam bude jasno da biste uživali u njihovoj divljoj bizarnosti. Zapravo, ova teško rešiva celuloidna slagalica i ne mora da ima ikakvo značenje, jer njena atraktivnost leži u slatkom izazovu sa kojim se začuđeni gledalac suočava. Čak i da Duvivier nije razmeo originalno delo, tj. legendu koja počiva na konceptu bezgrešnog začeća, a govori o ženi koja živi među duhovima i mravima (!!!), i da nije učinio ništa više od pukog preslikavanja ilustracija na filmsku traku, stiče se utisak da svakim kadrom on odaje počast Ernstovoj umetnosti. Jedno je sigurno - u današnje vreme, ovakva čuda pripadaju ugroženim vrstama...

No comments:

Post a Comment